Proljeće!

Kako to gordo zvuči!

                                                       Calycorome villosa (vlasnata hlapinka) 

Pošto je jučer bio prvi dan proljeća, doba koje vežemo za buđenje prirode, ne mogu ne posvetiti jedan članak tom događaju.

Mada je vegetacija „krenula“ još prije nekoliko tjedana cvatnjom ljeske, visibaba, jaglaca, šafrana, kukurijeka, drijemovca i mnogih drugih vjesnika proljeća, 21. Ožujak nekako stoji u kolektivnoj svijesti kao prekretnica između zimske uspavanosti i letargije i sunčanog proljeća koje izmami ljude u prirodu, a koje redovito krene ranije nego datum nalaže. 21. Ožujka za prvi dan proljeća odabran je iz astroloških razloga. Na taj je datum proljetni ekvinocij – ravnodnevica, te prvi puni dan znaka Ovan, s kojim počinje astrološka godina.  Ravnodnevnica ili ekvinocij je u astronomiji pojava kada je Zemljina os okomita na ravninu u kojoj se Zemlja giba oko Sunca. Za nadnevka ravnodnevnice smjerovi izlaska i zalaska Sunca su najbliži točnim smjerovima istoka i zapada, a u trenutku ravnodnevnice Sunčeve zrake obasjavaju Zemljin ekvator pod pravim kutom. Trajanje dana i noći iznosi približno 12 sati, ali zbog djelovanja atmosfere nije potpuno jednako.                 Od 2008. do 2101. godine, proljetna ravnodnevnica pada 19. ili češće 20. ožujka                                 http://vijestigorila.jutarnji.hr/gorilopedija/lifestyle/zemljopis_i_povijest/proljetni_ekvinocij

Tako je i ove godine proljeće krenulo 20. ožujka u 12 h

Erica herbacea (proljetna crnjuša)

Vesna,  ime slavenskog podrijetla od starocrkvenoslavenske riječi vesna, a znači proljeće. Riječ je u istom značenju poznata u češkom, poljskom, ukrajinskom i ruskom jeziku. Latinski je ver, a grčki ear od indoeuropskog korijena vesr, koji znači svjetlost, svitanje. Stari Slaveni (istočni) štovali su Vesnu kao božicu proljeća i mladosti. Zamišljali su je i prikazivali kao mladu djevojku bujne ljepote koja dolazi vozeći se na drljači 

(Antun Jarm :Imena i imendani - obiteljski imenar, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar 1996)

 http://www.wikipaintings.org/en/viktor-vasnetsov/vesna-krasna-1885

malo više o njoj ovdje: http://atlantidaforum.com/publikacije/Zave%C5%A1tanja-predaka-Sloveni-Srbi-i-ostali/Page-15.html                     

 http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Stamp_2011_Schedra_Ukraina_Vesna.jpg 

Jedna je Vesna  u novije doba zadužila mnoge naraštaje svojom poezijom :

Vesna Parun: Čežnja  

Danas ću ti dati, kada veče padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svijetlim zablještat će boje,
u taj svježi trenut prvog saznanja...

Sve će biti ljepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
dugo, mrtvo polje na kome miriše
kržljava i rijetka na busenju trava...

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...

Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapat u blaženoj tami,
i riječi iz kojih proljeće miriše...

http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=898461

      Stari su Grci proljeće tumačili ovako:

Godišnja smrt i ponovno rađanje zemaljske vegetacije poprimili su simboličku formu u mitu o Perzefoni (koju su Rimljani zvali Prozerpina), nevinoj kćeri Zeusa (Jupitera) i Demetre (Cerere), boginje Zemlje. Prema mitu o Perzefoni, Had (Pluton, bog podzemlja) uhodio je lijepu djevicu dok je brala makove i silom ju je odveo da bude njegova kraljica u carstvu mrtvih. Shrvana bolom, Demetra je zanemarila zemlju dok je tražila svoju kći. Zemlja je postala jalova, ljetina je venula i propadala, a rezultat je bio vječna zima.

Da bi pomogao čovječanstvu, Zeus se umiješao i poslao je Hermesa (Merkura), boga izaslanika, da vrati Perzefonu. No, u međuvremenu ona bijaše pojela hranu pokojnika (u obliku šest sjemenki nara) i tako je postala vezana za Had: mogla  se vratiti Demetri samo dio godine. Njen godišnji dolazak obilježava se ponovnim rađanjem proljeća, ali krajem leta ona se mora vratiti u Had, kada zemlja ponovo postaje jalova.

 

 http://en.wikipedia.org/wiki/File:Botticelli-primavera.jpg

Slika Primavera ("Proljeće") Sandra Botticellija (1445-1510) kazuje priču o nimfi Kloris, koju odnosi bridak vjetar ožujka (nama poznatiji kao bura Marčana)  Zefira, boga vjetra, koji  ju kasnije ženi, pretvarajući je u Floru, boginju proljeća. U centru slike nalazi se boginja Venera, simbol plodnosti ovog godišnjeg doba, dok je samo proljeće također metafora za renesansni period, (u kojem je slika nastala)  povratak uvažavanja umjetnosti i nauke.

  

ttp://en.wikipedia.org/wiki/File:ChlorisPrimavera.jpg

 „Dok govoraše, usne joj rađahu proljetne ruže: Bila sam Kloris, sad me zovu Flora“                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Ovidije

I Devana je boginja proljeća, a uz to još i boginja plodnosti

U zapadnjačkoj umjetnost proljeće se prikazuje kao mlada žena, ponekad kao dijete, katkad se povezuje cvatom, janjetom ili jaretom.

                                Corydalis bulbosa (šuplja šupaljka)

S dolaskom proljeća, čuti se nešto čarobno u zraku, miris vegetacije, bezbrižan poj pjevica, radost sunčevih zraka koje igraju po našoj koži. Svijet odmah postaje veseliji.

U tom smjeru gledajući, i ja sam započeo seriju s prvom u nizu proljetnica, za početak jedna o kojoj se malo manje priča: Jetrenka

Zgodnu publikaciju o hrvatskim proljetnicama izdao je Državni zavod za zaštitu prirode

http://www.dzzp.hr/dokumenti_upload/20120131/dzzp201201311325180.pdf

                               

                                                                                                       

  

  

Leucojum vernum (proljetni drijemovac)

Proljeće je neiscrpan izvor inspiracije za mnoge umjetnike, znanstvenike, hobiste, bonvivane, i o njemu bi se dalo pisati do smaka svijeta.

Nadam se da ću vam uskoro predstaviti još koju proljetnicu, predstavnicu bogate hrvatske flore, a sada ih je u cvatu svakim danom sve više.

Uživajte u njihovim mirisima, bojama i oblicima. Od danas to možete učiniti u Zagrebačkom botaničkom vrtu

                                                                               Helleborus odorus (mirisavi kukurijek)

Hepatica nobilis Schreber (Jetrenka)

ETIMOLOGIJA: grč. hepar, hepatos = jetra  (zbog oblika lista, nekad se biljka koristila za liječenje jetre)

                           lat. nobilis = plemenit, glasovit, poznat

PORODICA: Ranunculaceae (Žabnjaci)

SINONIMI: 

·         Anemona hepatica L.

·         Anemone angulosa auct., non Lam.

·         Anemone triloba Stokes

·         Hepatica triloba Chaix

NARODNI NAZIVI:

HRV: jetrenka, trokrpa, ditelina velika zlatna, jatrenka, jetrna, jetrnik,  očesa mačkina, trojica, jetrenka trokrpa, sasa prava, plava šumarica, plava sasa

ENG: liverleaf, hepatica, liverwort, kidneywort, pennywort, liver flower

SLO: jetrnik, navadni jetrnik

DE: Leberblümchen, dreilappiges leberblümchen, märzblümchen

OPIS:   Niska trajnica, visine do 15 cm.  Kratki končasti tamnosmeđi rizomi
iz kojih strše brojne dlakave stabljike crvenkasto-smeđe boje.  
Prizemni listovi rascijepani  u tri jajolika režnja  kožasti su i goli,
s gornje strane zeleni, odozdo ljubičasti.  Pojavljuju se u rozeti
na dugim peteljkama koji su prije cvatnje gusto dlakavi, kasnije
uglavnom goli. Stari listovi prezimljuju, a novi izbijaju nakon cvatnje.  
Cvjetovi dvospolni,  širokog raspona boja od bijele (rijetko) preko
nebesko plave i ružičaste do tamnoljubičaste  promjera do 2,5 cm.
Sastoji od najčešće  6-7 lapova, makar su pronađeni i primjerci od 10.
Ispod cvjetova su tri dlakava jajolika pricvjetna lista Plodovi su
dlakavi jednosjemeni oraščići s kratkim kljunom.

-          Jedina je vrsta svoga roda ( ako ju ne smatramo svojtom roda Anemone)

STANIŠTE: Jetrenka raste u svijetlim šumama, šikarama, rubovima šuma hrastovog i bukovog pojasa te u bukovo-jelovim sastojinama.  Usipjeva na sviježim do umjereno suhim humoznim tlima pretežno na vapnencu

                            VRIJEME CVATNJE:  cvate od ožujka do travnja, na višim staništima i početkom svibnja. Cvjetovi su za vrijeme  kiše i noću zatvoreni. Cvijet traje 8 dana.

                               RAZMNOŽAVANJE :  sjemenjem koje raznose mravi i drugi kukci, te vegetativno . Oprašuju ju kukci - uglavnom pčele

RASPROSTRANJENOST:  prirodno u tri odvojena područja  :

1. Europsko (izuzev Grčke, Britanije i krajnjeg sjevera), 

2. Korejsko-japansko

3. Sjeverno američko područje

U Hrvatskoj je rasprostranjena u zapadnoj Slavonij, Hrvatskom Zagorju, Medvednici, Samoborskom gorju, Slunju, Hrastovičkoj gori, Ogulinu i Kleku, Ličkoj Plješivici i Velebitu te Istri.  

Svojom ljepotom osvojila je i vrtlare koji je uzgajaju po vrtovima i parkovima kao omiljenu uresnicu

UGROŽENOST: osjetljiva je vrsta zbog nestanka prirodnih staništa, paljenja i sakupljanja cvjetova.

UPORABA:   Kao i ostale biljke iz porodice Ranunculaceae, jetrenka sadrži  blago otrovni spoj protoanemonin koji se sušenjem razlaže na netoksični anemonin. 

Danas se još rijetko koristi za liječenje jetre, žuči, slezene, bubrega, mjehura i pluća, u homeopatiji za liječenje grla, bronhitisa i jetre

Uzgaja se kao uresnica,

Kao medonosna bilja prosječne je izdašnosti

KURIOZITET:  Ova biljka nema latice, već su njihovu ulogu preuzeli lapovi koji žarkim bojama privlače oprašivače, i otpadaju